„Obećaj mi da to više nikada nećeš uraditi!“, „Obećaj mi da ćeš se sljedećeg puta lijepo ponašati!“, „Obećaj mi da ćeš poštovati starije!“...
Lakše je reći nego uraditi, kada od djeteta tražite da nešto obeća, to je kao da to obećanje piše po vodi. U najvećem broju slučajeva, ono će ga prekršiti.
Zašto dijete ne može da održi obećanje?
Najznačanije razloge otkrivaju nam istraživanja u oblasti kognitivne nauke. Prije svega,vaše dijete nije ovladalo vještinom planiranja budućih događaja. Mogu nešto da obećaju, ali ne znaju da li to mogu da ispune. Vaše dijete nije ovladalo svojim emocijama i ponašanjem. Kada su preplavljeni emocijama, njihov misaoni tok je blokiran. Obećanje nije značajno vašem djetetu, a nekad nije izvodljivo. Fokusirajte se na ono što njihov mozak može da uradi.
Kao roditelji, najbolje poznajete svoju djecu, koje su njihove sposobnosti i limiti. Pokažite očekivanja koja su u skladu s godinama i koje djeca zaista mogu da ispune. Možete očekivati od djeteta koje ima tri godine da opere ruke, ali ne možete očekivati da će majica biti čista nakon što pojede sladoled.
Šta možete da učinite umjesto da tražite od djeteta da održi svoje obećanje? Kako drugačije da obezbijedite dobru osnovu za iskrenost i poštovanje kod djece? Ne obezbjeđujemo samo hranu i smještaj svojoj djeci, već je naša roditeljska uloga da ih pripremimo za buduće odnose i posvećenost.
Uvođenje kućnih pravila umjesto obećanja
Posebno kada je dijete malo, postavite očekivanja u vezi sa obavljanjem kućnih poslova. Roditelji su većinom upoznati sa benefitima koje uvođenje zaduženja i pravila ima za djecu i za cijelu porodicu. Međutim, ono što je važno da istaknemo je da kućni poslovi pomažu djeci da izgrade povjerenje, integritet i da održe obećanje.
Predlažem da uvodite kućna pravila tako što ćete uključiti djecu u odlučivanje. Djeca znaju da treba da obave određene kućne poslove, a ukoliko im dozvolite da izaberu dan ili da daju predlog koje zaduženje i koliko često treba da obavljaju, osjetiće se važnim i radije obavljati svoje zadatke. Za mlađi uzrast pravilo da treba da pospreme svoje igračke može jednostavno glasiti „pospremi nakon igranja“. Kako to djeca budu obavljala iz dana u dan, preći će im u naviku, a navika postaje osobina.
Budite dobar model i pohvalite dijete
Bendžamin Frenklin kaže „Dobar primjer je najbolja pridika“. Naša djeca neće uvijek slušati ono što im govorimo, ali će raditi upravo ono što mi radimo. Djeca su kao sunđeri, brzo upijaju sve što vide i iskuse. Ako održimo obećanja kao roditelji, postajemo osobe kojima oni mogu da vjeruju. I vremenom, oni će usvojiti ove vrijednosti.
Ono što zalivamo, to raste. Jednostavno ohrabrivanje palčevima podignutim ka gore, tapšanje po ramenu ili klimanje glavom može da znači da vrijednujete to što dijete radi. Nekad ga možete i nagraditi. Prepoznavanje napora koji dijete ulaže, podiže njegovo samopouzdanje i želju da to ponovo uradi. Još jedan razlog zašto „Obećaj mi da ćeš se lijepo ponašati“ ne daje rezultate, jeste taj što „lijepo ponašanje“ djetetu ne znači ništa. Zato, opišite specifično ponašanje koje želite da vidite kod svog djeteta „Idi polako niz stepenice,drži se za ogradu, daj mi ruku kad prelazimo ulicu da bi bio bezbijedan i sl.“.
.jpg)
Pomozite im da ostanu na dobrom putu
Podsjećajte ih kako treba da se ponašaju i usmjeravajte ih na pozitivno ponašanje. Umjesto„nemoj da vičeš“, možete reći „pričaj tiho“, umjesto „nemoj da skačeš“, možete reći „hodaj polako“. Kada kažete djetetu šta ne treba da radi, ono i dalje ne zna šta treba da radi. Budite specifični i određeni kada ih podsjećate na željeno ponašanje. To možete činiti verbalno, prije nego što pođete sa djetetom u park, možete mu objasniti šta ga tamo očekuje i kako treba da se ponaša. Ukoliko ste u ranijim šetnjama parkom imali izazov da djetetu jasno postavite granicu oko toga da vas drži za ruku dok prelazite ulicu, najavite to dok ste još kod kuće. Tako ćete dok ste u parku moći samo da podsjetite dijete nadogovor.
I kada se desi da djeca ne ispoštuju pravilo ili dogovor, to je u redu. Njihovi mozgovi se i dalje razvijaju. Kao roditelji, treba da naučimo da budemo puni razumijevanja prema djeci, ali i prema sebi. I mi nekad ne uspijemo da održimo obećanje, zar ne? Hajde da iskoristimo priliku, da na najbolji mogući način, pomognemo djeci da se razviju u dobre, odgovorne osobe.
Marija Boljević, psihološkinja i edukatorka na programu "Pametni koraci"