Mnoga djeca (i odrasli) imaju poteškoće sa prelaženjem s jedne aktivnosti na drugu.
Dijete koje se prepustilo igri i mirno slaže kocke, u trenutku kada kažete “Vrijeme je za kupanje”, počinje da plače, negoduje, odugovlači, baca se po podu… Ovo se može dogoditi i kada se plan mijenja bez upozorenja.
Neka djeca postanu neraspoložena tokom prirodnog mijenjanja aktivnosti kao što su spremanje za školu, izlaženje iz kuće ujutru ili tokom večere nakon škole. Pospremanje igračaka pred odlazak na spavanje može biti izazov za djecu mlađeg uzrasta, a za tinejdžere odlaganje telefona u dogovoreno vrijeme.
Dijete će tokom dana imati više situacija koje zahtjevaju prilagođavanje ili prekidanje započete aktivnosti. Ti prelasci su posebno “bolni” kada dijete uživa u onome što radi.
Postoje različiti načini na koje roditelji mogu da pomognu djeci u smjeni različitih aktivnosti i potrebno je malo eksperimentisanja kako bi otkrili šta će najbolje odgovarati svakom pojedincu.
Neka djeca žele da znaju sve što će se dogoditi u određenom vremenskom periodu i kojoj je zaista potrebna rutina i planiranje. Druga djeca jednostavno ne vole da im govorite šta treba da rade. Dva veoma različita razloga, ali ishod najčešće izgleda slično kada je riječ o prelasku iz aktivnosti u aktivnost.
Evo nekih predloga šta možete uraditi da smanjite reaktivnost kod djece:
Planirajte unaprijed
Dobro planiranje podrazumijeva da vaša djeca znaju šta i kada će se nešto desiti. Organizovane aktivnosti vam omogućavaju da efikasno koristite prelazno uputstvo za promjene aktivosti i omogućava djeci neophodno vrijeme za promjenu, a samim tim smanjuje stres.
Ovo ne znači da vi i vaša djeca ne treba da budete spontani. Planiranje o kojem ovdje pišem se odnosi na aktivnosti koje se ponavljaju svakog dana. Ovo se može prebaciti i u svijet odraslih. Ako ste osoba koja više naginje ka organizovanju i planiranju, ovo vam ne predstavlja izazov. Međutim ako ste osoba koja svoje obaveze obavlja u posljednjem trenutku, onda može biti zahtjevno. Ako se vaš način funkcionisanja ne poklapa s djetetovim, posebno ako ste opušteniji, a vaše dijete voli planiranje i organizovanje, onda će dijete često biti frustrirano vašim pristupom.
Ako ste nekad imali lidera koji je ležeran i prilagođava se okolnostima bez prethodne pripreme, vjerovatno ste primijetili visok nivo frustracije kod kolega koji su veoma organizovani. Isto se događa kada roditelj koji ima poziciju autoriteta u porodici nema iste potrebe za organizacijom i planiranjem kao i njegovo dijete.
Značajno je da prepoznateove razlike u temperamentu kako bi mogli da prilagodite svoja očekivanja.
Stvarajte predvidljive porodične rutine
Dobro organizovano vrijeme pomaže djeci koja vole strukturu, ali i djeci koja lako skaču s aktivnosti na aktivnosti. Stariju djecu možete uključiti u planiranje rutine i na taj način povećati saradljivost. Takođe, razmislite o nekim vještinama koje dijete treba da savlada kako bi se lakše snalazilo u svakodnevnim promjenama aktivnosti. Na primjer, ako dijete ne umije da veže pertle, onda možete odvojiti neko vrijeme tokom dana da dijete vježba. Preporuka je da to bude uz igru i uz pohvale tokom procesa usvajanja ove vještine.
Rutina za odlazak na spavanje posebno je važna i trebalo bi odrediti vrijeme koje će se poštovati. Možete biti fleksibilniji vikendom, ali preporuka je da i tada ne odstupate previše od ubičajene rutine.
Najavite sljedeću aktivnost
Kao roditelji, lako smo usvojili naviku da govorimo djeci šta da rade bez davanja prostora za promjenu koja slijedi. Imamo raspored, obaveze se brzo smjenjuju i potrebna nam je saradljivost djece kako bi sve funkcionisalo. To je realnost današnjice. Iz perspektive djeteta, dovoljno je loše što nemaju autoritet i može da djeluje kao uvreda kada se zahtjevi daju prečesto i bez prelaznog vremena. Ovakvim ponašanjem djeci šaljemo poruku da ne razumijemo kako se osjećaju.
Evo jednog primjera kako možete koristiti prelazno uputstvo. Ako se vaše dijete koncentrisano igra i vrijeme je za kupanje, priđite djetetu, uspostavite kontakt očima i najavite: „Još 10 minuta se igraj, a onda je vrijeme za kupanje.“ Ostavite dijete da se igra, a onda nekih 2 minuta prije, dajte još jedno upozorenje „Za 2 minuta je vrijeme za kupanje“. Kada prođu i 2 minuta, vrijeme je za polazak!
Omogućite izbor pri prelasku s aktivnosti na aktivnost
Djeca najbolje sarađuju kada se osjećaju viđeno i uvaženo. Na koji način to možemo učiniti kada je u pitanju izazovna situacija prelaska s jedne aktivnosti na drugu? Tako što im ponudimo opcije koje su i nama prihvatljive u tom trenutku. Na primjer, možemo reći djetetu: “Moramo krenuti iz kuće za tri minuta. Koju igračku želiš da poneseš sa sobom?”
Prelazak na sljedeću aktivnost učinite zabavnim
Još jedan trik koji daje odlične rezultate u komunikaciji sa djecom je da okrenemo na igru i zabavu. Na taj način preusmjeravamo pažnju djeteta sa promjene na ono što sljedeću aktivnost čini zabavnom.
Ako treba da krenete negdje, a vaše dijete nevoljno odlaže igračke, dajte mu izazov: “Umiješ li da hodaš kao pingvin do kupatila?” Možete istaći činjenice koje će ga radovati u vezi sa sljedećom aktivnošču: “Ako sada krenemo, imaćemo dovoljno vremena da se igramo sa autićima prije večere.” Takođe, pohvaljujte svoje dijete kad pređe s jedne aktivnosti na drugu.
Šta ako nijedna od ponuđenih tehnika ne pomaže?
U tom slučaju, predlog je da dozvolite djeci da iskažu svoje emocije najbolje što umiju, iako vam se čini da određena situacija nije toliko stresna. Kada su djeca preplavljena i počnu da plaču, onda je cilj da im pomognemo da se smire prije nego što im išta pokušamo objasniti. To znači da ćete aktivno slušati i ohrabriti ih da kažu kako se osjećaju bez pokušaja da promijenite njihovo mišljenje. Cilj je da osjete da ih razumijete i da se povezujete s njima na emocionalnom nivou. Na primjer: “Znam da si ljuta i nezadovoljna, jer bi željela još da se igraš.” Kada se dijete smiri, možete preći na rješavanje problema, svaki pokušaj prije emocionalne regulacije biće bezuspješan. Prolaženjem kroz ovaj proces dijete postaje saradljivije.
Takođe, dešavaće se situacije u kojima nećete imati taj luksuz da upozorite dijete prije neke promjene i o tome možete razgovarati.
“Većinu vremena mogu da te upozorim kada nastupa neka promjena, ali nekada to nije moguće zato što se stvari odvijaju brzo i moraju se odmah završiti. Tada mi puno znači da sarađujemo.” Onda možete navesti neke primjere ili im možete skrenuti pažnju na određene primjere kada se zadesite u ovakvim situacijama.
Šta djeca uče iz ovog pristupa?
Ono što se događa kada dozvolite djeci da nauče kako da se nose sa problemima tranzicije je izgradnja fleksibilnosti i tolerancije kako odrastaju. Prvo im pomozite da nauče da se osjećaju sigurno kada se promjene dešavaju. Na kraju, to im neće biti tako teško.
Marija Boljević, pihološkinja i edukatorka na programu "Pametni koraci"